EMANET

"Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)

Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nesto povjeri, on ne iznevjeri, vec izvrsava povjereno, drzi se ugovora i onoga cega se obavezao.

Inace, ugovor koji se sklapa izmedu ljudi znaci pridrzavanje onoga sto on sadrzi, dok u Serijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dzelle sanuhu, a u te obaveze spada poslusnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome sto vjera nareduje.

U ugovore kojih se musliman mora pridrzavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju medu sobom, trzisni ugovori, bracni ugovori, a obaveza je svakog covjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvisenome.

Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne ucini neposlusnost prema Allahu, dzelle sanuhu. Kada Kur’an trazi ispunjenje ugovora on zahtijeva da se time ne narusi Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu ‘alêjhi we sellem. Zato kaze ulema: "Ne spada u ispunjenje obecanja slaganje sa bratom u onome sto je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slucaju izvrsavanje datog obecanja postaje protuzakonito." Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogucnosti i da ne obecaje osim ono sto je u mogucnosti da izvrsi. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obecanja, a zatim da ne ispuni dato obecanje. To biva krsenje obecanja i jedan od znakova munafikluka (dvolicnjastva). Muslimanu je bolje da prilikom obecanja kaze: "Insallah" i da cvrsto odluci ispunjenje datog obecanja. Ukoliko bi neko obecao nesto smatrajuci da je u mogucnosti ispuniti obecanje, a nakon toga ga nesto sprijeci u tome, on se ne ubraja u munafika.

Kaze Uzviseni Allah:

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen." (Kur’an, XXXIII/72)

Znacenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kazu ucenjaci sve ono sto je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Serijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet i vjernik je duzan da nosi emanet vjere, da ga cuva i brani makar ga to i zivota kostalo. Cuvanje vjere je prece od cuvanja zivota, a ispunjenje datog obecanja Allahu, dzelle sanuhu, zahtijeva pozrtvovanje radi ocuvanja vjere i Serijata.

Ponuda emaneta covjeku od Uzvisenog Gospodara, subhanehu ve te’ala, je pocast njemu. Nosenje tog emaneta je takode pocast i velika vrijednost, a njegovo napustanje je nasilje i prevara.

Allah, dzelle sanuhu, opisuje vjernike:

"I oni koji povjerene emanete budu cuvali i obaveze svoje ispunjavali." (Kur’an, LXX/32 i XXIII/8) Lijepim rijecima Allah, dzelle sanuhu, opisuje iskrene vjernike i doticni ajet se zbog svoje vaznosti dva puta ponavlja u Kur’anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada ce ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dzelle sanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu ‘alêjhi we sellem, nareduju izvrsavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvrsavanju svojih obaveza.

Jedno od svojstava da’ija jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome sto im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alêjhi we sellem, opisuje vjernika rijecima:

"Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj zivot i imetak." (Et-Tirmizi)

Cuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadzer kaze: "Krsenje emaneta je zlocin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji zivi u islamskoj drzavi). Musliman treba da postuje emanet, pa cak i sa osobom koja je poznata po varanju i krsenju dogovora. Kaze Resulullah, sallallahu ‘alêjhi we sellem:

"Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)

Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji trazi savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaze Resulullah, sallallahu ‘alêjhi we sellem:

"...a onaj koji ukaze svome bratu na nesto, a zna da je ispravno u suprotnom tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)

Mudzahidu na Allahovom putu je naredeno da izvrsava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da cuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudzahida i uskratio nesto njegovoj porodici, na Sudnjem danu ce njemu mudzahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li ce mu ista ostati.

Jedan od najopasnijih emaneta jeste cuvanje tudih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenosenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove rijeci, to ne smijemo bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu ‘alêjhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeca i kaze:

"...Nakon vas ce biti narod koji ce varati i u koje se nece imati povjerenje." (Buhari)

Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji zasluzuje povjerenje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao sto stoji u hadisu:

"...i reci ce se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv covjek..." (Buhari) Medutim, i pored toga sto je njihov broj mali, oni ce biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta ce biti postavljani drugi ljudi i to ce biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaze Resulullah, sallallahu ‘alêjhi we sellem:

"Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu: "Kada ce ono nestati, o Resulallah?" Kaze: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda cekaj sahat." (Buhari) Tumaceci rijeci ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." - kaze Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su duzni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuce polozaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubice povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)

Tumaceci hadis: "Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas." - Ibn-Hadzer kaze: "...Postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste sto je davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja sto je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)

Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu:

"...i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaze Resulullah, sallallahu ‘alêjhi we sellem:

"Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja." (Ahmed)

Onaj ciji je moral ukrasen povjerljivoscu on tezi za izvrsavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvrsava svoje obaveze i pridrzava se ugovora.

Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a tesko onome koji vara i koji se ne pridrzava dogovora slijepo slijedeci svoje strasti.

Nosenje poruke islama, njegovo sirenje i borba na tom putu ne moze napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...?

•••••••

MUSLIMANU JE DUZNOST DA POMOGNE SVOGA BRATA

Danas su muslimani u svijetu najcesce zrtve kafirsko - nevjernickog nasilja (terora). Njihova je krivica u tome sto su islam izabrali za svoju vjeru i zbog toga moraju "ispastati svoj grijeh" time sto ce ih njihovi neprijatelji fizicki likvidirati. Ubistvo muslimana je postalo pravi modni trend na sto bi nam i najvece modne kuce u svijetu pozavidjele. Necemo se iznenaditi ako neki od tih "modnih kreatora" smrti uskoro pocne nositi i majice natopljene muslimanskom krvlju, jer, moda je. Hela nejse, nije u tome problem, vec smo navikli da nam krv muslimanska bude jeftinija od kilograma krompira. Problem je u tome sto vecina potlacenih muslimana u svijetu jos uvijek nisu culi kucanje na njihovim vratima od strane njihove brace koji mozda i ne pitaju o jadnom stanju u kojem se nalaze ti muslimani. To je zato sto neki muslimani ne shvataju da je od islamskog ahlaka prispjeti u pomoc svome bratu muslimanu kad god mu je pomoc potrebna. Duznost je svakog muslimana da sprijeci i onemoguci nasilje koje se nad njegovim bratom cini. Duzan je pruziti mu ruku pomoci jer Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Koji god musliman ponizi drugog muslimana u situaciji u kojoj ovaj gubi svoju cast, Allah ce ga poniziti u situaciji kada mu je potrebna Njegova pomoc. A koji god covjek pomogne muslimana u situaciji u kojoj ovaj gubi svoju cast, Allah ce ga pomoci u situaciji kada mu je potrebna Njegova pomoc." - nedostaje izvor -

Ibnil-Dzeuzi kaze: "Nasilje je gore od svih grijeha jer se ono sprovodi samo na one koji zbog svoje slabosti i nisu u stanju da uzvrate." Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima naredio muslimanima da priteknu u pomoc svojoj potlacenoj braci. Musliman ne smije nijemo posmatrati nasilje koje se cini njegovom bratu:

"Musliman je brat muslimanu, nece mu nasilje uciniti, niti ce dozvoliti da drugi nad njime nasilje cini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah ce njemu pomoci u njegovoj nevolji. Ko otkloni od muslimana jednu nevolju, Allah ce od njega otkloniti jednu od nevolja Sudnjeg dana; ko prikrije (mahanu) jednog muslimana, Allah ce njega prikriti na Sudnjem danu (oprostice mu neki grijeh). - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." (Prenosi Buhari)

Da li poslije ovih Poslanikovih rijeci mi muslimani mozemo dopustiti sebi da svakodnevno slusamo vijesti u kojima se govori o stradanju nase brace sirom svijeta!? Kako mozemo mirno posmatrati nasilje koje nevjernici sprovode nad nasom nevinom bracom!? Slusamo da kafiri muce nasu bracu na nacine od kojih se ledi krv u zilama, pa i pored toga smo nijemi i nepokretni!!! Moramo pomagati svojoj braci svim raspolozivim sredstvima koje posjedujemo.

U predislamsko doba, musrici su pomagali svoju bracu u dobru i zlu. Islam je zadrzao i upotpunio ovu instituciju time sto je pomaganje u zlu preinacio na nacin koji je spomenut u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem:

"Pomozi svome bratu koji cini nasilje ili se njemu cini nasilje." "Allahov Poslanice! Pomoci cu ga ako mu se cini nasilje, ali kako da ga pomognem ako on cini nasilje!?" - upita neko od prisutnih ashaba. "Zabranices mu da cini nasilje, time si mu pruzio pomoc." (Prenosi Buhari)

Oni koji iskreno pomazu svoju bracu, nadajuci se Allahovoj, dzelle sanuhu, nagradi, to su oni koje On Uzviseni voli. U hadisi kudsiji stoji:

"Moju ljubav zasluzuju oni koji se zbog Mene pomazu." (Prenosi Ahmed)

Islam mora imati muskarce, borce koji ce se medusobno potpomagati u pozivu ljudi u ovu vjeru. Ako se oni ne pomazu nece biti zivota pozivu ovoj vjeri. Najnizi stupanj pomaganja svome bratu jeste otklanjanje nasilja sa njega, a najveci stupanj je potpomaganje medu muslimanima u dzihadu na Allahovom, dzelle sanuhu, putu.

Oni koji ce na Sudnjem danu biti srecni i spaseni, njihove su osobine pomaganje muslimana i odbrana Allahove , dzelle sanuhu, vjere. Sto se tice onih sto ne pomazu svojoj braci u trenucima njihove nevolje i nedace i ostavljaju ih na cjedilu ne trudeci sa da im pomognu ili da bar suosjecaju sa njima, takvi ljudi su pravi licemjeri i kukavice s kojima se ne treba druziti sve dok se takvog ponasanja ne okanu.

Allaha, dzelle ve ala, molimo da nas sacuva ove veoma ruzne osobine koja ne smije naci mjesta u dusi i srcu jednog iskrenog mu’mina koji vjeruje u Allaha, dzelle sanuhu, i nada se lijepom susretu sa svojim Gospodarom, subhanehu ve te’ala.

•••••••

BRATE, NE NANOSI ZLO MUSLIMANIMA!

Uzviseni Allah, kaze:

"... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur’an, XLIX/12)

"On (covjek) ne izusti nijednu rijec, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije." (Kur’an, L/18)Od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro, ili neka suti." (Prenosi Buhari)Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braca imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti. Od Ukbe ibn-Amira se prenosi da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem:

"Allahov Poslanice! U cemu je spas? "Cuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuca bude dovoljna, i placi nad svojim grijehom", - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi)Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem:  

"Allahov Poslanice, ko je najbolji musliman?" "Onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." (Prenose Buhari i Muslim) Ibnil-Kajjim, rahimehullah, uporeduje cuvanje jezika od beskorisnog i stetnog govora sa mudzahidom koji u rovu ceka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu izmedu islamske drzave i kafirskih vojski koje zele da je uniste. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrdeni, neprijatelji islama nece moci oskrnaviti svetinje i cast muslimana i zivoti ce im biti zasticeni. Rov u dzihadu i stanje u kojem se nalazi mudzahid u tom rovu, treba nam biti primjer kako treba cuvati svoj jezik u miru. Dakle, cuvanje jezika je Ibnil-Kajjim uporedio sa boravkom mudzahida u rovu, a nije to ucinio da bi poravnao dzihad sa cuvanjem jezika, naprotiv, dzihad je najveci i najbolji oblik ispoljavanja pokornosti Allahu, azze ve dzelle, ali putem jezika bivaju stvari koje izazivaju srdzbu Uzvisenog Allaha. Ko sacuva jezik, sacuvace se propasti i zaradice Dzennet, kako to kaze Poslanik, sallallahu alejhi we sellem

  "Ko mi garantuje cuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantujem Dzennet." (Prenose Buhari i Muslim)

"Kada covjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: "Boj se Allaha zbog nas, jer nasa sudbina zavisi od tebe, pa ako budes na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako skrenes, i mi smo skrenuli s pravog puta." (Prenosi Tirmizi) Cuvati jezik od laznog govora i ne cuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje ce covjeka spasiti od Allahove, dzelle sanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podrzava smutnju, on je sejtan koji govori; ko presucuje istinu, on je nijemi sejtan. Ljudi ce na Sudnjem danu uci u Dzehennem samo zbog necuvanja svojih jezika, kao sto je to objasnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada ga je Muaz ibn-Dzebel, radijellahu anhu, upitao:

"Zar cemo mi odgovarati i zbog onoga sto govorimo?" "Tesko tebi, a zar ce ljudi zbog iceg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga sto su svojim jezicima govorili! - odgovori mu Poslanik." (Prenosi Tirmizi) Imam Ibnil-Kesir, u svojem djelu "El-bidajetu ve En-nihajeh", prenosi dogadaj Ijjasa ibn-Muavije El-Muzenija koji je bio poznat po svojoj skromnosti i ostroumnosti. Jednog dana je jedan covjek, u prisustvu Ijjasa, govorio lose o drugom covjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita ga: "Da li si ucestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?" "Ne", - odgovori covjek. "A da li su ucestvovao u bitkama protiv Seneda i Turaka?" "Ne", - ponovo odgovori covjek. Tada mu Ijjas rece: "Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne moze biti siguran od tebe!? "(U vrijeme Ijjasa,Turci do tada nisu primili islam) Prim. prev.Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u nasem svakodnevnom zivotu, na zalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje brace, ako sta pogresno kazu ili sta nepravilno ucine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogresne postupke svoje brace, imaju lose misljenje o njima, a kada kritikuju (citaj ogovaraju), jezici su im ostriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da docekaju neki povod kojeg, na zalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilazenja medu sinovima islamskog ummeta. Na taj nacin, mi samo pomazemo neprijateljima islama. Zahvaljujuci nasoj medusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljace i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali naseg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih cinjenica napadamo svoju bracu u islamu!?Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sacuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan ucenjak i veliki poboznjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzasluzniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima covjeku njegova dobra djela. Onda se nije cuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je cuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kuci i licno bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da ce na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time sto ce uzeti od njihovih dobrih djela.

Braco i sestre!Cuvajmo se jezika i govorimo samo dobro jer je to kljuc spasa. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Covjek izgovori rijec dragu Allahu, ne obracajuci paznju na nju, a Allah ce ga zbog nje uzdici na visoke stepene; drugi izgovori rijec koja rasrdi Allaha, ne obracajuci paznju na nju, a zbog nje ce biti bacen u Dzehennem." (Prenosi Buhari)Takoder Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao:

"Znate li sta je ogovaranje?" Prisutni rekose: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominjes po onome sto on ne voli", - rekao je on. "A sta ako pri njemu bude ono sto spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono sto spominjes, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)

Braco i sestre!Islam nas uci da se medusobno volimo i da jedni druge postujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu’minima rekao: "Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdu i saosjecanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruze u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim)Pravi musliman mora postediti muslimane od svojeg jezika i ruke ako zaista vjeruje u iman i islam. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? Kako se organi jednog tijela mogu medusobno napadati? Ko napada svoga brata ili sestru, muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samog sebe! Prava svojstva vjernika - mu’mina su:

"...strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom..." (Kur’an, XLVIII/29)

  "..prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite..." (Kur’an,V/54)

Nazad